in ,

Sve više uvozimo hranu – Potrebno bolje koristiti domaće kapacitete

Navikli smo da uvozimo tehniku, garderobu, automobile, moramo li i hranu?

Foto: Pixabay

Navikli smo da uvozimo tehniku, garderobu, automobile. Na spisku robe koja nam stiže iz inostranstva, međutim, iz godine u godinu sve je više hrane, pa i – povrća.

Mnogi bi se zakleli da im je u tiganju najčešće ivanjički, a zapravo, nije isključeno da mnogo češće jedu krompir iz Francuske i Nemačke. Niko se ne čudi da u januaru paradajz stiže iz toplijih krajeva, ali putuje on i leti i to iz Albanije, Severne Makedoniji i Turske. Kada je reč o voću, spoljnotrgovinska razmena je u našu korist. Daleko veće količine, i po boljim cenama, mi plasiramo na strana tržišta.

Za prvih šest meseci ove godine, izvezli smo 150 tona semenskog krompira, a uvezli – 4.657 tona. Za svaku tonu našeg, u proseku smo dobili 560, a strani smo platili čak 2.786 EUR. Na hiljadu tona krompira za ishranu, koji smo prodali strancima, ide skoro 29.000 tona uvezenog. Naš se prodaje za 284 EUR po toni, a strani plaćamo oko 320 EUR.

Paradajza smo izvezli 564 tone, a uvezli čak 23.000 tona. Situacija je bolja sa crnim lukom, jer smo izvezli više nego uvezli i to za 1.100 tona. Beli luk više uvozimo nego što izvozimo, ali je naš nešto skuplji od uvoznog – 2.466 EUR po toni, nasuprot 2.378 EUR. Krastavca uvozimo dvostruko više nego što izvozimo i plaćamo ga dvostruko više.

Foto: Pixabay

Drastično skuplji je naš pasulj – 2.000 EUR po toni, ali izvezli smo svega šest tona. Uvezli smo zato 35 tona stranog, a svaki smo platili po 1.170 EUR.

– Mnogo je razloga za takvu situaciju, ali najznačajniji je što smo potpisali sporazume o slobodnoj trgovini. Konkurentni smo na nivou CEFTA zemalja, ali smo se prerano otvorili za Evropsku uniju – smatra agroekonomista Milan Prostran i dodaje:
– Počeli smo da uvozimo i ono što nikada nismo, na primer svinjsko meso. Mi smo ranije uvozili južno voće, ali sada uvozimo sve. Potrošači su navikli da cele godine imaju paradajz, da jedu grožđe u januaru. Nestala je sezona. Ulogu imaju i strani trgovinski lanci. Oni žele da se približe domaćem potrošaču, ali ne i domaćem proizvođaču. Naši plastenici, s druge strane, nisu konkurentni zbog skupe energije. Do pre šest godina mi smo na uvoz hrane trošili oko 1,3 milijarde dolara, a sada dajemo milijardu više. Promenile su se navike. Uvozimo sada sve i svašta, a napušta se proizvodnja povrća. Treba bolje da koristimo domaće kapacitete.

To se dešava sa voćem.

Za pola godine izvezli smo tako čak 94.481 tonu jabuka, po ceni od oko 650 EUR 1.000 kilograma. Uvezli smo nepunih 15.000 tona i to po ceni od 233 EUR. Strancima smo isporučili 1.077 tona kajsija i svaka je koštala više od 1.000 EUR, a uvezli smo 215 tona i to skupljih – 1.623 EUR po toni. Stranci su kupili 217 tona naših šljiva, a mi smo uvezli 29 tona i to skupocenih – 2.379 EUR po toni.

Izvoz sveže maline u prvoj polovini godine doneo je priliv od oko 1 mil EUR. Strancima je prodato 225 tona, pa je svaka vredela oko 4.500 EUR. Uvezli smo 38 tona, ali smo ih platili mnogo više – oko 10.000 EUR po toni. U ovom periodu smo izvezli mnogo više smrznute maline – 33.415 tona za 172 mil EUR. Uvezli smo ih 1.505 tona i za to dali 7,4 mil EUR.

Vaše mišljenje je Pozitivno / Negativno

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

GIPHY App Key not set. Please check settings

Kratkotrajni pljusak i potop na Novom Beogradu (VIDEO)

Nikola Milutinov nije otputovao na Evrobasket!